Njen je um ko neka
Escherova kuca
dimenzija broj
promjenjiv je i nije cijeli.
Niotkud stepenice
kroz prozor nekud idu
ka nikamo unazad
neka bica kroce njima.
A druge jedne nekako
u same sebe vode
kako god da gledas,
ne mozes putanju shvatit!
A opet ne znam, nekako,
sva ta cudna bica
stizu di tko treba,
doimlju se sasvim tako.
Dva i dva tu nije cetri,
vec je sedam pet plus dvanaest
gore nije iznad dolje,
vec nekako dodje ispod...
Kako sve to sljaka ne znam
i nemogu dokucit
fasciniran gledam trepcem
ne mogu odvojit oci!